Odšteta zbog povrede na radu u Sloveniji

U slučaju povrede na radu oštećeni ima pravo na novčanu naknadu, ako se utvrdi odgovornost poslodavca ili osiguravajućeg društva s kojim poslodavac ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za slučajeve povrede. Ako poslodavac nema takvo osiguranje, odštetu se može tražiti direktno od poslodavaca. U praksi odštetu najčešće plaća osiguravajuće društvo poslodavca.

Subjektivna i objektivna odgovornost

Poslodavac subjektivno (s pretpostavljenom krivicom) odgovara za štetu koja je nastala radniku. U prvom redu treba utvrditi krivicu poslodavaca (pogrešna organizacija rada, pogrešna radna oprema itd.). Poslodavac je obavezan obezbijediti uslove rada i organizaciju rada na način da se zaštiti život i zdravlje na radu. U nekim situacijama poslodavac odgovara i objektivno – bez krivice (kad je uzrok povrede opasna stvar ili opasna djelatnost, primjerice rad na visini, rad s eksplozivnim materijalima, s mašinama koje se mogu smatrati opasnim itd.).

Uticaj radnika na odštetu

Ako je do povrede na radu došlo zbog nemarnog i neodgovornog ponašanja radnika, koji se nije pridržavao propisanih mjera zaštite na radu, odgovornost poslodavca može se isključiti ili smanjiti. Zbog toga odšteta može biti manja ili radnik čak nema pravo na odštetu.

Direktni i indirektni oštećenici

U slučaju iznimno velikih invaliditeta ili smrti radnika, pravo na odštetu imaju njegove bliske osobe (bračni i vanbračni partner, dijete, roditelji, braća i sestre). Braća i sestre imaju pravo na odštetu samo ako žive u istoj životnoj zajednici (u zajedničkom domaćinstvu).  

Materijalna i nematerijalna šteta

Oštećeni ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete. Materijalna šteta odnosi se na zaradu manju od očekivane i na troškove liječenja (šteta zbog naknade za tuđu pomoć i njegu).

Nematerijalna šteta odnosi se na:

– štetu zbog fizičkih bolova i nelagodnosti tokom liječenja,

– štetu zbog smanjenja životne aktivnosti,

– štetu za pretrpljeni strah,

– štetu zbog naruženosti,

– štetu zbog smrti bliskog srodnika (bračni i vanbračni partner, dijete, roditelji, braća/sestre),

– štetu zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe.

Odštetni zahtjev

Nakon završenog liječenja podnosi se odštetni zahtjev u kojemu treba precizno definirati štetni događaj, štetu i zatražiti naknadu za nematerijalnu i materijalnu štetu. U praksi se odštetni zahtjev šalje osiguravajućem društvu (ako nema adekvatnog osiguranja, zahtjev se podnosi poslodavcu). U zahtjevu treba tražiti i zatezne kamate.

Parnica za odštetu

Kad vansudski sporazum nije moguć, radnik svoja prava može ostvariti podnošenjem tužbe sudu.

Tužba se može podnijeti u roku od tri godine od nastanka štete (rok kod odštete zbog tjelesnih povreda počinje teći kada se završi liječenje i kada je poznat obim štete).

Sud će odlučiti i o troškovima postupka po pravilu uspjeha. Strana koja izgubi parnicu dužna je suprotnoj strani nadoknaditi troškove (djelomični uspjeh može značiti da se troškovi dijele ili da svaka strana snosi svoje troškove).

Visina naknade nematerijalne štete

Visina naknade ne može se utvrditi nekom matematičkom formulom, već je potrebno utvrđivati različite okolnosti konkretnog slučaja, jer samo tako možemo doći do pravične odmjere novčane odštete. Potrebno je utvrditi intenzitet i trajanje fizičkih bolova, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti (utvrditi što sve oštećeni ne može više raditi i što radi teže), intenzitet i trajanje straha… Često se te okolnosti utvrđuju angažmanom vještaka medicinske struke.  

Odšteta zbog povrede na radu u Sloveniji zavisi od subjektivnih i objektivnih okolnosti slučaja, a ne od orijentacionih kriterija za utvrđivanje odštete koji dolaze u obzir u Hrvatskoj ili BiH.